Od malih predivnih gradova sve do onih velikih poznatih, najpjevaniji i najpoznatiji gestikularni jezik i neopisivo lijepa kultura. Que bella Italia!
Recept za jedno od najboljih iskustava u životu studenata i studentica je Erasmus razmjena. Za takvu je avanturu potrebno malo hrabrosti, strpljenja (mnoštvo dokumentacije), poznavanje barem pozdrava države u koju dolazite i samo dobra volja.
Kampus u Forlìju je dio Sveučilišta Alma Mater Studiorum u Bologni, a odlikuje ga više objekata s modernom zgradom koju nazivaju Teaching hub. Ispred te zgrade nalazi se košarkaško igralište, sprave za street workout i veliki travnjak na kojem studenti i studentice provode slobodno vrijeme uživajući u suncu.
Ako odlazite u Italiju, ljudi će vam prije puta spomenuti stereotip, „Ah, tamo ne znaju druge jezike, najbolje ti je naučiti talijanski“. I prije polaska odlučila sam naučiti par riječi, za svaki slučaj. Došla sam tamo s naučenim osnovama, no ipak sam progovorila engleskim jezikom i pozitivno se iznenadila. Iako drže do svojeg ponosa, Talijani se trude govoriti engleskim jezikom i nije im teško izaći u susret ako trebate pomoć. Razgovor može teći na engleskom, no ipak vidite iskreni osmijeh na licu kada odlazite iz trgovine uz pozdrav, „Ciao, buona giornata“.
Izraz Buongiorno označava dobar dan, a koristi se od jutra do nekih četiri sata popodne. Nakon toga, prilikom ulaska u restoran, kafić ili trgovinu pozdravlja se s Buonasera. Male su to tajne talijanske kulture. Kao i ispijanje aperitiva u poslijepodnevnim satima; najveći im je gušt doći u istim.
Iako postoje iznimke, doručak u Italiji se sastoji većinom od slatkih sastojaka poput kroasana, Nutelle, jogurta, crostate i voća. Jako su ponosni i na svoju kavu i cappuccino koji je najsličniji našem cappuccinu iz aparata s puno, puno pjene. Za ručak ne jedu velike porcije hrane (teško je pronaći i restoran koji ih nudi), mesu jedu bez priloga, salata je slijed za sebe, a juhu ni ne računaju. Najvažnija namirnica talijanske kuhinje je, naravno, tjestenina. No, ako niste naviknuti jesti ju svaki ili svaki drugi dan, nekoliko dana će biti dovoljno da se vratite na prehranu s više proteina i vlakana.
Što se tiče studentske prehrane, menze su skuplje i po nekoliko eura od onih u Hrvatskoj. Za samo glavni slijed, na primjer, lazanje, cijena je „skromnih“ pet eura u menzi u Forlìju tako da se većinom hrana pripremala doma, ali nisam mogla odoljeti kriškama pizze u pizza baru ili pak tradicionalnom street foodu Emilie-Romagne, piadini i crescioneu. Od pizza koje sam probala u restoranu izdvojila bih onu s prženim pistacijama jer je zaista kombinacija savršena.
Studentima koji dođu na Erasmus važne su, naravno, zabave. Iako tamo najviše slušaju techno, a zovu ga tekno, klubovi se prilagođavaju studentima te su česte zabave s komercijalnom glazbom, latino, reaggeton, hip-hop i rnb. Mogu se tu pronaći i rock i afro stilovi. Cijene ulaznica variraju. U ljetnim je mjesecima moguće kupiti karte u online prodaji za jedan euro, dok se na ulazu plaća 15 eura.
A prosječna cijena ulaznica s jednim ili dva pića je od 15 do 30 eura, dok neki manji klubovi imaju besplatne ulaske. Osim klubova, Savez sveučilišnih studenata organizirao je jezične razmjene u pubu, a organizacija mladih Walk and Talk istoimene događaje tijekom kojih skoro dva sata razgovarate s nekoliko ljudi dok šetate gradom. U svakom Walk and Talku postoji glavna osoba koja svakih 20 minuta fućkom označi zamjenu sugovornika, a pravilo je da se ne razgovara s istim ljudima.
Boravak od pet mjeseci je idealan za planiranje putovanja i posjete poznatim gradovima, ali i otkrivanje nepoznatih. Proputovala sam petnaestak gradova i svaki je na mene ostavio različit dojam. Najviše me iznenadila predivna Perugia, „grad čokolade“, poznata po Baci proizvodima. Grad je to u kojem su javno prijevozno sredstvo pokretne stepenice jer je izrazito brdovito.
Važno prijevozno sredstvo u Italiji je vlak. Forlì ima jako dobru povezanost s ostatkom Italije pa smo najviše putovali na taj način. Vlakovi su brzi i česti, iako ne i uvijek točni, no to Talijane ne stresira toliko koliko ljude u Zagrebu kada kasne tramvaji. Vožnju taksijem ne bih preporučila jer su jako skupi, što sam saznala prvi dan kad sam za vožnju od niti pet minuta platila 11 eura.
Erasmus razmjena nisu samo putovanja, izlasci i isprobavanje dobre hrane, nego i učenje. Talijanski je način ocjenjivanja drugačiji nego hrvatski, no lako ga je savladati. Za razliku od hrvatskog sustava u kojem se studente ocjenjuje ocjenama od jedan do pet, u Italiji vrijede ocjene od 18 do 30L. Prema tome, 18 je ocjena dovoljna za prolaz, a 30L ocjena označava izvanredan uspjeh i studenti ju rjeđe dobivaju. Profesori puno pažnje pridaju pismenim i usmenim ispitima i nije im problem izaći u susret studentima. Većina njih zna govoriti engleski, dok je kod razgovora na recepciji ili u sportskom odjelu ipak bio potreban Google translate. Fakultet, ali i svi dijelovi Italije koje sam prošla pokazuju koliko im je stalo do osoba s invaliditetom jer je većina ustanova opremljena liftovima, adekvatnim toaletima i rampama.
Peti mjesec u Forlìju obilježile su česte i obilne kiše zbog kojih su nastale poplave kakvih nije bilo sto godina u Italiji i to baš u pokrajini Romagna. Nažalost, ogromne količine kiše uzrokovale su gubitak života petnaestak ljudi, uništavanje usjeva, razaranje cesta i zatvaranje obrta. Kad se voda povukla, na ulicama grada se moglo vidjeti mnoštvo ljudi u gumenim čizmama s lopatama koji su pomagali čistiti ceste od blata. Za unesrećene ljude prikupljale su se i donacije, a oporavak još uvijek traje.
Nakon svega shvatila sam da bih isto iskustvo ponovila bezbroj puta jer osim učenja na fakultetu, učila sam i o samostalnosti i odgovornosti te bolje upoznala kulturu druge zemlje. Iako sam prije odlaska imala sumnje i strahove, čak i pustila suzu jer odlazim iz Hrvatske, sve je prošlo čim sam vidjela znak Benvenutti.
