Zašto sam odlučila snimiti reportažu o 10. ZagrebDox-u?

array(2) { [0]=> int(62) [1]=> int(1) }

Jubilarno, 10. izdanje me?unarodnog festivala dokumentarnog filma “ZagrebDox” koji se ve? tradicionalno održao u zagreba?kom Cineplexxu, odlu?ila sam posjetiti i ove godine, no za razliku od prijašnjih godina, ovaj put sam se odlu?ila na sasvim druga?iji angažman.

ZGDOX_vizual

Foto: zagrebdox.net

Nekako sam oduvijek bila posebno vezana uz ovaj festival, a sve je zapo?elo još 2009. godine kada sam se po prvi put prijavila za volontiranje na ZagrebDoxu. Nakon te godine, uslijedilo je volontiranje narednih 5 godina i uvijek ?u ga pamtiti kao prvi filmski festival na kojemu sam participirala iz ?iste ljubavi prema 7. umjetnosti. Oduvijek sam taj festival doživljavala vrlo profesionalnim i ozbiljnim, jer, ipak se tu radi o dokumentanim filmovima iz me?unarodne, ali i regionalne konkurencije.

Tako sam odlu?ila zajedno sa svojim snimateljem, Tiborom Marochinijem, krenuti u snimanje reportaže koja bi zagrebala malo ispod te površine klasi?nih reportaža koje se bave uglavnom intervjuom s glavnim i odgovornim direktorom festivala, te nabrajanjem filmova za koje ve?ina naše publike nije ?ula i za ?ije naslove zaborave ve? pri po?etku moje sljede?e re?enice. Mislim da to svakako nije poanta ovakvih festivala, ve? pobuditi svijest u ljudima da pogledaju filmove koji nisu komercijalni, te da požele sami stvoriti nešto. A samim time što ?e netko uop?e pomisliti o temi filma, smatram da je film ve? tada postigao golem uspjeh.

Sve ovo pišem ne zato kako bih nahvalila ovaj festival, jer njima zasigurno nije potrebno dodatno hvaljenje, obzirom da svake godine obaraju rekorde posje?enosti i da je njihova kvaliteta prepoznata i izvan granica Lijepe Naše, ve? bih voljela s  vama podijeliti nekoliko filmova koje sam pogledala te za koje svakako smatram da biste ih trebali pogledati jer su utjecali na to da i sama malo preispitam vlastite stavove.

Sada, tjedan dana nakon posljednje pogledane projekcije na festivalu, mogu sa sigurnoš?u re?i da su mi se razbistrile misli i da mogu iz vlastite perspektive ocijeniti, po meni, jedne od kvalitetnijih filmova koje sam imala prilike pogledati. Nagra?ene filmove možete pogledati ovdje.

Pokušala sam u nastavku sažeti dojmove o najzanimljivijih 5 filmova koje sam uspjela pogledati tijekom festivala, pa se nadam da ?e vas barem jedan zainteresirati i da ?ete ga pogledati! 🙂

LJUBAVNA ODISEJA (2013; Tatjana Boži?)

Redateljica Tatjana Boži? podijelila je s publikom na samome otvaranju festivala svoj ljubavni labirint na putu ka pravoj, nukleranoj ljubavi za koju niti sama dan-danas nije sigurna kakva bi ona to?no trebala biti. No, film nije tek jedan od onih drama, ve? redateljica s ugodnom dozom sarkazma sagledava svoj život i svoje bivše veze koje su na nju utjecale kako bi postala osoba kakvom jest danas. Ono što je nju prvenstveno zanimalo jest zašto svaka njezina veza propadne? U traženju odgovora na to pitanje, ona se okre?e nazivanju bivših ljubavi i nalaženju s njima kako bi joj pomogli u rješavanju ovog “problema”. Ono što je redateljica naglasila jest da u filmu, dakako, nisu prikazane sve njezine prošle veze, niti joj je bila namjera da okalja svoje bivše de?ke s kojima je prekidala iz raznoraznih razloga, ve? ?isto da ispri?a svoju pri?u i preispita uop?e našu svijest o tome što je i kakva bi trebala biti prava ljubav. Film je zaista na momente zabavan, na momente tužan, a na momente ?ak i užasavaju?. Ipak, u globalu se radi o vrlo simpati?anom odrazu suvremenog ?ovjeka, suo?avanju s, prvenstveno, vlastitim spoznajama i dilemama.

POGREBNIK (2013; Dragan Nikoli?)

Nakon što je osvojio 2009. godine Veliki pe?at u regionalnoj konkurenciji na ZagrebDoxu za svoj film “Kavijar Konekšn”, Dragan Nikoli? vratio se ove godine s novim filmom – ovoga puta o Srbinu Bati koji radi u pogrebnom poduze?u “Drnda Internacional”. Kamera prati Batu koji putuje Europom i prevozi mrtvace, ali se, dakako suo?ava i s tužnim obiteljima koje se suo?avaju sa smr?u svojih najmilijih. Film je zagrebao ispod te površine i prikazuje emocionalno stanje Bate, njegovo nezadovoljstvo svojim poslom, koli?inom tuge koja mu je svakodnevno dio posla te kako se njegov posao odrazio na njegov privatni život – njega i njegove žene koji pokušavaju dobiti prinovu u svojoj obitelji. Film je zaista smiješan na momente (primjer je gospo?a koja se krivo izrazila da nije voljela svog pokojnog muža, gdje se ?ak i njezina uplakana k?er morala nasmijati), no iznad svega tužna i realna pri?a jednog nadasve psihi?ki zahtjevnog posla. Ono što me osobno zaprepastilo jest smijeh koji se orao dvoranom prilikom pojedinih scena koje su o?igledno prikazivale šok ljudi dok su odlazili po posljednji put vidjeti mrtvog ?lana obitelji. Nisam sigurna da li je moje ?u?enje odraz toga što jako ozbiljno pristupam takvim situacijama, ali jednostavno smatram da stvari koje ljudi izgovaraju u stanju takvog šoka su sve, samo ne duhovite.

ABECEDA (2013; Erwin Wagenhofer)  

Ovo je vjerojatno jedan od onih filmova koji su ostavili dubok trag na mene jer je tematika vrlo aktualna i nešto s ?ime se suo?avam(o) svakoga dana, bez obzira na to u kojem kutku svijeta živjeli. Tek jedno od pitanja na koje film pokušava odgovoriti jest da li je najve?i problem modernog društva struktura našeg mozga ili je naš obrazovni sustav iskorijenio najve?e prilike i talente guraju?i sve ljude u standardizirane kalupe? Dakako, ovakve filmove treba uzeti s velikom dozom rezerviranosti i imati na umu da je film generalno, a posebice dokumentarni, ra?en s nekakvom po?etnom premisom. Ipak, gledaju?i u polumraku ljude oko sebe i ?injenica da nitko nije napustio dvoranu za vrijeme trajanja filma (107 min.) mislim da to govori da nije rije? o jednom filmu koji prikazuje lažno stajalište spram obrazovnog sustava. Dapa?e, film govori o obrazovnom sustavu (osvr?u?i se prvenstveno na kineski i njema?ki obrazovni sustav) koji nas u?i da svakim danom budemo brži, bolji i ja?i – samim time stvara se veliki pritisak na u?enike ve? od ranog stadija života i u?i ih se kako da postanu još jedan kota?i? u stroju. Samim time, u?e?i djecu ogromnu koli?inu gradiva, smatra se kako ih se zapravo zaglupljuje i ne poti?e na kreativnost, ve? isklju?ivo na izvrsnost u svim poljima, pri ?emu se mnogi odlu?uju na najgore ukoliko ne mogu posti?i zadane standarde i upisati se na prestižne fakultete. Odli?na je crta podvu?ena iz pedagoške perspektive naglašavaju?i kako bi cilj modernog društva trebalo biti postizanje manje kompetitivnog društva usmjerenog na talentiranost ljudi koju svatko od nas ima svojim ro?enjem: “Svako dijete je nadareno. I zato bi se u školu trebali vratiti oni koji ih u tome sprje?avaju.” 

OKUPACIJA, 27. SLIKA (2013; Pavo Marinkovi?) 

Ukoliko niste pogledali kontroverzni film jednog od, prema mnogima, najboljih hrvatskih redatelja uop?e “Okupacija u 26 slika”, onda ?e vas ovaj film o Lordanu Zafranovi?u sigurno zainteresirati da ga pogledate. Kroz intervju s osobama koje su bile bliske ili koje su kritizirale Zafranovi?ev filmski opus, Marinkovi? se trudi podsjetiti gledatelje na važnost ovog filmskog redatelja za hrvatsku kinematografiju, ispituju?i njegov problem koji ga je nagnao da napusti Hrvatsku u kojoj se Zafranovi? osje?ao “etiketirano poput izdajice” i ne naro?ito dobrodošao nakon brojnih skandala koje je njegov film “Okupacija u 26. slika”, prikazuju?i  zlo?ine ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu, izazvao me?u publikom i filmskim kriti?arima, pa ?ak i me?u politi?arima. Vrlo zanimljiva retrospektiva o samome autoru i jedna ugodna šetnja s ovim zanimljivim redateljem, posebice za sve one koji nisu naro?ito upoznati s hrvatskim filmom i kinematografijom.

OTAC I SIN NA PUTU (2013; Marcel Lozinski)

Otac i sin na putu_Father and Son on a Journey (1)

Odli?na ideja za filmski eksperiment! Dvojica redatelja – otac i sin odlu?ili su iz jednog, zajendi?kog snimljenog materijala montirati zasebno vlastite filmove, odnosno ispri?ati pri?u koju su snimali na svom zajedni?kom putovanju – odvojeno, svaki na svoj na?in. Ovo je film iz o?eve perspektive njihovog putovanja, te prikazuje o?ev razgovor sa sinom Pawelom tijekom vožnje do Francuske. Prilikom njihovog razgovora Marcel se prisje?a svog propalog braka s Pawelovom majkom, svojim karakterom koji izlu?uje njegovog sina, maj?ine smrti, te nekih odluka koje je donio, a da su utjecale na njegov, ali i život njegovog sina. Cilj ?itavog putovanja je bio zbližavanje oca i sina, te njihovo prisje?anje na zajedni?ke trenutke, no ?itav projekt krenuo je nizbrdo, i to toliko da su se odnosi izme?u njih dvoje potpuno zaoštrili te navodno trenutno ne razgovaraju, a kamoli da se pojavljuju na istim mjestima zajedno. Film je osvojio ove godine nagradu “Mojoj generaciji” na ZagrebDoxu.

Komentari

komentara



Više o