Predstavljamo Vam fonetičarke Televizije Student!

Mislite da su voditelji, glumci i spikeri, koji nas svakodnevno impresioniraju svojom otvorenošću i komunikativnošću, sami izgradili svoje vještine? Istina je malo drukčija – iza njih stoje cijeli timovi ljudi koji im pomažu u ispravljanju naglasaka, držanju i brojnim ostalim komponentama dobrog govorništva. Tako ni naša Televizija Student ne zaostaje za stručnijim ”kolegama” pa vam predstavljamo dvije studentice kao dio fonetičarskog tima Vaše najdraže televizije – Dora Bassi i Tea Vujić, studentice 2. godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu nisu u našem timu dugo, ali vam zasigurno imaju štošta korisno za reći!

 

Obje studirate Fonetiku na Filozofskom fakultetu. Jeste li to oduvijek htjele upisati?

Dora: Prvo sam htjela upisati logopediju, ali nisam upala pa sam  izabrala fonetiku jer je najsličnija tome i pruža mi priliku da se bavim rehabilitacijom govora, govorništvom i sličnim stvarima. Nisam ni znala koje pogodnosti ovo zvanje sve nudi, tek sam na fakultetu saznala sam da mogu raditi na televiziji, ispravljati voditelje, glumce, spikere na radiju… Iako na početku to nije bilo na listi mojih prioriteta, mogu reći da mi se sad zaista sviđa.

Tea: Ja sebe u budućnosti zapravo puno više usmjerenu na tu rehabilitaciju i rad s različitim bolestima govornog sustava nego na televiziju tako da mi ovaj fakultet pruža izvrsnu priliku za poboljšanje u tom području.

Kako ste završile na Televiziji Student?

Dora:  Snimatelj Ivan Granić me nazvao i rekao da su im potrebni volonteri  za TV Student, a pritom uopće nije spominjao fonetičare. Pomislila sam da bi mi to zaista dobro došlo pa sam pristala. Tada je on ostalima rekao da studiram fonetiku i da imam prijateljice koje bi također mogle sudjelovati u tom dijelu pa je Kristijan Došen preuzeo stvar u svoje ruke te savjetovao da pozovemo još ljudi. Tako je sve polako krenulo.

Dora Bassi

 

Koliko ste već dugo tu?

Tea:  Oko četiri mjeseca. Zapravo tu budemo svaki tjedan,  ali ako nekome slučajno iskrsnu neke obveze na fakultetu uvijek nastojimo uskočiti da se popuni raspored. Bude i dana kad ne bude nikoga, ali uglavnom se trudimo da nas bude barem dvoje da se konzultiramo prije nego što krenemo s radom.

Imaju li naši voditelji s Televizije Student česte greške?

Dora: Svatko radi neke pogreške, a neki imaju genetskih nedostataka kao što su nazalan glas ili sigmatizam. Ipak, većina ima ugodan glas i intonaciju, paze na tempo, stanke i naglaske, što je zaista bitno. Ali nije riječ o ozbiljnijim poteškoćama; nije državna televizija pa su nam rekli da ne trebamo strogo ispravljati određene stvari kao što su naglasci, tako da Dalmatinci i Slavonci naglašavaju riječi kako to i inače rade. Ali u principu pazimo na intonaciju, odnosno uzlazne i silazne završetke rečenica, logičke i gramatički pravilne stanke i slične stvari.

Jeste li primijetili poboljšanje kod ljudi kojima pomažete?

Dora: Nismo toliko dugo tu da možemo govoriti o značajnijim pomacima, a i ljudima treba dati priliku da se priviknu na nas i prihvate naše savjete kao dobronamjerne, a ne kao nekakvu kritiku. Plus što ne reagiraju svi isto. Neki prihvate odmah, isprave stvari na koje ih upozoravamo te misle na to pogotovo kad ih mi gledamo. Baš posebno paze na svoj nastup u tim trenucima. No uvijek ima iznimki koje ne žele surađivati, u teoriji se slažu s nama, ali u praksi to ne primjenjuju.

Mogu li se izliječiti govorne mane ili određeni poremećaji?

Tea: Da, ali sve ovisi o razini mane i intezitetu liječenja. Kod djece se, primjerice, to može vrlo rano izliječiti uz pomoć logopeda. Mi, naravno, još uvijek nismo kvalificirane za takvo što.

Dora: Samo treba dovoljno rano početi s tim, no opet ne prerano. Neki roditelji dijete od 4 godine koje ne znam reći r ili ima sigmatizam šalju kod logopeda jer misle da je to govorna mana, ali u principu to nije potrebno do 5. ili 6. godine jer može biti riječ o privremenom zastoju u razvoju, fazi ili jednostavno nečemu što je pokupljeno u vrtiću.

Mislite li da publici može smetati dijalekt voditelja?

Tea: Mislim da publici to ne smeta, čovjek vlastitim govorom iskazuje i ističe svoje područje i korijene.  Vjerujem da taj pluralizam dijalekata većini ljudi više dolazi kao ugodna i zanimljiva pojava nego obratno. Cjelokupan koncept studentske televizije se i bazira na spajanju raznolikosti studenata iz svih dijelova Hrvatske. U Zagreb dolaze mladi ljudi sa svih strana pa doista smatram da ta različitost i jest čar ovakvog projekta; studentska populacija se može puno bolje poistovjetiti s njim.

Dora: Na državnim televizijama se  pazi na to da se što manje osjete dijalekti te da se ispravlja i standardizira govor.  Ovdje mladi volontiraju tako da to ne možemo isticati kao neku bitnu stavku. Bit će puno važnije kad se dođe do nekog ozbiljnijeg nivoa te se sadržaj TVS počne redovito prikazivati na televiziji.

 Tea Vujić

Na kakve još stvari posebno obraćate pažnju?

Tea:  Neverbalna komunikacija je jako bitna, odnosno onaj famozni govor tijela. Možda vam se neke stvari teoretski gledano čine banalnima, ali tu je prijeko potrebno raditi na određenim sitnicama. Gledateljima, primjerice, zaista smeta ako se netko jako ukočeno drži, stisne ruke, obgrli sam sebe ili slično. Na to posebno treba paziti.

Dora: Slažem se, nastojimo ispravljati neke pretjerane mimike i geste. Problem je ako netko previše maše rukama ili baš to što je Tea rekla, stoji kao stup.

 

Mislite li da se Televizija Student može probiti na jednu višu razinu?

Dora: Definitivno. Cijelokupan projekt zaista imapotencijala, a i veliki je plus što netko uopće želi da fonetičari volontiraju i rade tamo. Smatram da je to već nekakav viši nivo rada, profesionalnije je. Recimo RTL uopće nema fonetičare, HRT ima već duže vrijeme, a Nova TV je sad uvela jer je prepoznala važnost istog. Pažnja usmjerena prema sitnicama kod spikera, voditelja i ostatka tima zapravo puno govori o profesionalnosti određene televizije.

Tea: Slažem se. 🙂

 

 

 

Komentari

komentara



Više o