O istinama i lažima u eteru raspravljalo 50 novinara

“U hrvatskom društvu retorika umire. Našu javnu komunikaciju obilježava sve ve?a manipulacija i sve slabija argumentacija, a bez retorike nema demokracije. Ono što zabrinjava jest izostanak polemi?nosti, monološka retorika i izostanak su?eljavanja”, rekao je komunikolog Branimir Stani? 19. studenoga u Matici hrvatskoj na tre?im Medijskim susretima te dodao da deficit demokrati?nosti dolazi sa smr?u retorike, što se najbolje vidi kroz zadnje parlamentarne izbore.

 

Tema Mati?ine medijske tribine ovoga je puta bila Istine i laži u eteru – o argumentaciji i manipulaciji u javnom komuniciranju, a u brojnoj publici mogla su se vidjeti mnoga lica iz medija, poput predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovi?a, komunikolog? Jelene Juriši?, Viktorije Car i Zdeslava Milasa.

Voditelj Medijskih susreta Goran Gali? rekao je da se ovako postavljena tema može problematizirati vrlo široko. “O istinitosti i obmanjivanju u medijima može se govoriti iz perspektive teorija manipulacije i propagande, iz motrišta novinarske etike i deontologije, teorije relativizma, ali i iz vizura niza drugih medijskih, socioloških, filozofskih i politi?kih teorija. O svemu tome možemo razgovarati, me?utim naš je primarni cilj temi pristupiti s aspekta retorike i logike, s posebnim naglaskom na teoriji argumentacije. U tom kontekstu razmišljat ?emo o pitanjima poput: Koje su, s retori?koga stajališta, karakteristike politi?koga govora u Hrvatskoj i u svijetu?; Kako argumentiraju hrvatski novinari?; Temelji li se javna komunikacija u našem medijskom prostoru ?eš?e na argumentima ili na retori?kim trikovima?; Koja je u svemu tome uloga javnosti?”

Uvodno predavanje održao je gost ve?eri Branimir Stani?, komunikolog, retori?ar i urednik u Glasu Koncila, koji je napomenuo kako su se organizatori namjerno odlu?ili za primamljiv naslov tribine, posluživši se prokušanim medijskim trikom. “Stavlja li takva praksa medijske profesionalce u ulogu srednjovjekovnih seoskih prodava?a eliksira – koji svojim medijskim produktima prodaju maglu”, zapitao se na po?etku i potaknuo na razmišljanje. Govore?i o zna?enju retorike za medijsku raspravu o istini i laži, Stani? je kazao: “Retorika je umije?e dolaženja do onoga najvjerojatnijeg, retorika je traganje za najvjerojatnijom istinom i najvjerojatnijom laži, u retorici nema apsolutnoga, jer kad bi retorika bila apsolutna, tada bi ona bila najve?i totalitarizam u medijskom prostoru, iz ?istog razloga da se uvijek na neku retori?ku bravuru može izvesti još ve?a retori?ka bravura. Onda bismo ovisili o govornicima koji su u tom umije?u umješniji. Zato ona ne može nositi svu istinu, ona je sredstvo, prije svega za dolazak do istine ili laži.”

Stani? je oprimjerio mogu?nost korištenja retorike na slu?aju propusta u fotografiranju susreta novoizabranog saborskog zastupnika Drage Prgometa i premijera Vlade Zorana Milanovi?a. “Ako nam se u klasi?noj retorici kao prvo pitanje postavlja tko je govornik koji nešto govori, u smislu vizualne retorike kojom možemo analizirati ovaj slu?aj, dovedeni smo pred pitanje: Tko je tu fotografiju snimio? i koliko je ona vjerodostojna bez autorstva”. Naime fotografija koju su prenijeli svi mediji nije bila potpisana, rekao je.

Stani? se kroz retori?ke nao?ale osvrnuo i na posljednju predizbornu kampanju: “U kampanji su se na ulicama su?eljavali plakati, a umjesto politi?ara to su radili unajmljeni stru?njaci za politi?ku komunikaciju. Nije bilo su?eljavanja i polemike, imali smo samo poprili?no puno huškanja jednih na druge”. Stani? je kazao da mu se ?ini da se javni govor u nas doga?a u nekim laboratorijskim uvjetima, da je sve sterilno, da nedostaje izvorne komunikacije. “U takvim okolnostima dolazi do sve ve?e manipulacije i teško je otkriti što je istina.” Nadodao je da se takve manipulacije doga?aju u medijima korištenjem razli?itih retori?kih trikova i lažnih argumenta, poput podilaženja publici, zastrašivanja ili napada na ?ovjekovu osobnost. Kao primjer naveo je svoju retori?ku analizu gostovanja visokih politi?kih dužnosnika u emisiji Nedjeljom u dva, gdje je utvrdio da su gosti koristili i do 2 trika po minuti govora.

Jedan od na?ina zaživljavanja retorike, prema Stani?u, vizija je mo?nog medija o kojoj govori francuski mislilac Pierre Bourdieu. Takav medij imao bi u sebi i kulturni, odnosno kvalitativni, i ekonomski kapital. Stani? je kazao je da u Hrvatskoj postoje mediji koji imaju ekonomski kapital, primjerice 24 sata, ili kulturni kapital kao što je Mati?in Vijenac, ali nemamo Bourdieuova mo?nog medija koji ujedinjuje obje sastavnice. Dodao je da u smislu struke treba raditi na poboljšanju transparentnosti i profesionalnosti, a kao velik rizik naglasio je socijalnu nesigurnost novinarske struke.

U raspravi novinar Branko Kosec upozorio je na neeti?ka ponašanja i izostanak odgovora na iznesene optužbe u medijima, dok je Matina Tenžera, iz novina studenata Fakulteta politi?kih znanosti Global, neprofitne medije navela kao mogu?e rješenje za kvalitetno novinarstvo. Jelena Juriši? s Hrvatskih studija upozorila je na to da su emocije postale glavni alat novinarstva kojim se kreira medijski spektakl. Takav govor, nadovezao se Stani?, prati velika slikovitost jezi?nih izraza, ali uz nedostatak logi?nog slijeda. Zanimljiv trenutak rasprave, s ?ime je tribina i završila, bilo je epistemološko pitanje mogu?nosti utvr?ivanja retori?ke istine. “Iako je naša spoznaja subjektivna, ipak postoji mogu?nost zahva?anja stvarnosti, pa i medijske stvarnosti”,  iz Matice je poru?io Branimir Stani?.

 

1

3

7

9

 

Tekst: Petar Vukeli?/Fotografije: Mirko Cvjetko

 

Komentari

komentara


Više o