Multiplatform storytelling workshop – što smo naučili

array(2) { [0]=> int(2295) [1]=> int(2256) }

Tijekom završnog prezentiranja radova studenata novinarstva koji su sudjelovali u radionici Multiplatform storytelling workshop na Fakultetu politi?kih znanosti, jedan od polaznika sumirao je cijelo iskustvo u jednu re?enicu. Ono što smo prošli, nau?ili i napravili u 2 tjedna radionice, vrijedi koliko i godina dana rada na fakultetu. Ta izjava, koliko god isti?e potrebu fakulteta za druk?ijim programom, najviše pokazuje koliko radionice tog tipa mogu pružiti studentima.

Gostovanje Charlieja Geeja, profesora novinarstva na Duquesne University, je od samog po?etka polaznike radionice izbacilo iz njihove sigurne zone. Osim jezi?ne barijere, druk?ije opreme, manjka vremena i izvršavanja više zadataka odjednom, isticala se i druk?ija radna etika. Studenti su imali puno više odgovornosti, ali i više kreativne slobode. Profesor Gee se trudio pomo?i da se ostvare ideje studenta, umjesto da predlaže svoja rješenja.

Uz certifikat ameri?ke ambasade, studenti su zadnjeg dana radionice sa sobom ponijeli mnoga nova znanja koja ?e mo?i koristiti i tijekom studiranja i na potencijalnom radnom mjestu. Za po?etak, svaki polaznik imao je priliku koristiti raznu opremu kojoj ina?e nema pristupa. Neki od ure?aja bili su Iphone 5 set za snimanje (koji uklju?uje pripadaju?i objektiv i stativ) te DSLR. Polaznici su primijetili da se snimanje s kamerom i Iphoneom znatno razlikuje. Dok je Iphone dobar za detalje, isticanje boja i rad nasamo, kamera je bolja za rad u timovima na ozbiljnijim prilozima. Tako?er tu su bili i tzv. monopod, selfie stick i drugi. Izazov je bio koristiti više komada opreme odjednom. U svakom timu netko je rukovao kamerom, dok je netko drugi Iphoneom bilježio progres ostatka tima, a tre?i brinuo da zvuk bude dobar. A onda bi svi zamijenili uloge. Ista atmosfera je vladala i u montažnoj sobi. Jedan dio tima je slagao vizualni dio priloga, netko bi pisao tekst priloga, a jedna osoba bi bila zadužena za pisanje bloga o u?injenom toga dana.

Još jedan novitet koji je profesor Gee pokušao uvesti jest nov na?in razmišljanja o prilogu. Kako je on to zvao, razmišljanje u sekvencama. Poticao je polaznike da unaprijed zamisle kako žele vizualno prikazati pri?u, a zatim da odrede sekvence koje ?e voditi pri?u. Umjesto jump cutova na koje smo ina?e navikli, isticao je, prirodnije je imati logi?an slijed kadrova. Tako?er, naglašavao je važnost tight shots ili detalja. Htio je da se studenti što bliže pri?u objektu ili osobi, naruše standardni osobni prostor, prelaze granice. Studenti su pristupili tom na?inu snimanja s rezervom, ali se ispostavilo da publika dobro reagira na takve kadrove.

Osim samog snimanja i kreiranja priloga, puno se toga nau?ilo i van tog okvira. Profesor se potrudio dati polaznicima što bolji uvid u na?in rada studenata u Americi. Vidjeli su da se njihove greške previše ne razlikuju od njihovih, što pomalo ulijeva samopouzdanje. Po?eli su više nego prije razmatrati eti?ki aspekt snimanja priloga i pitati se rade li to kako treba. Nau?ili su raditi s razli?itim ljudima, razli?itih godišta i interesa.

Jedno od najboljih predavanja koje je profesor održao bilo je ono o stvaranju digitalnog portfolia, svojevrsne web stranice pomo?u koje se može predstaviti osoba i njen radni opus potencijalnom poslodavcu. Zasad nepoznat mehanizam na hrvatskom tržištu rada, studente koji ga kane napraviti može u?initi konkurentnijima u potrazi za poslom. Takav uvid u me?unarodne profesionalne prakse i prikaz kako se njima služi, najve?a je usluga koju je profesor Gee mogao napraviti studentima koji su poha?ali radionicu.

Autor: Daniela Tupanjac

Komentari

komentara