7. i 8. dan – Priče koje zaslužuju biti ispričane

array(5) { [0]=> int(2267) [1]=> int(2727) [2]=> int(8) [3]=> int(62) [4]=> int(2594) }

Dear CroID diary…

Krajem prvog tjedna CroID radionice, dva dana proveli smo snimajući u zaboravljenom i napuštenom Obrovcu, njegovoj okolici i predivnom Zadru. Upoznali smo razne običaje, načine života i čuli zanimljive priče o trudu, radu, ljubavi i poštovanju prema svome kraju, različitostima, životinjama i tuđim svjetonazorima.
Pa krenimo redom.
7.dan
U 9 sati ujutro krenuli smo iz Zagreba. Nama koji smo se vozili kombijem nije nedostajalo energije tako da smo, osim zadataka koje smo morali napraviti do dolaska na odredište, veselo pjevali. Hvala Sari T. i Darinki na spontanom koncertu.

Prvo odredište bio je prosvjedni skup „5 do 12 za Zrmanju“ koji se održao na području rijeke Glinice, ispred bivše tvornice hidrauličnih cilindara iznad Obrovca. Cilj prosvjeda bila je aktivna borba protiv nezakonitog odlaganja opasnog otpada i izgradnje tvornice za recikliranje otpadnog grita iz brodogradnje. „Zaštitimo Zrmanju, Velebit i Novigradsko more“ naziv je Facebook grupe koja je okupila većinom mlade ljude koji žive u tom kraju, onih koji su rodom iz tih krajeva ili jednostavno imaju vikendice na ovom području. Ono što mladi jasno ističu je da im je dosta da je to područje zadnjih 40 godina lokacija na kojoj se odlaže opasni otpad.

 

 

Dalje smo se uputili u Obrovac. Kada smo napokon stigli, većina nas bila je iznenađena onime što smo vidjeli- Obrovac je zaista grad koji ima dušu, ali je zapušten, derutan i kao da spava zimski san. Doduše, istina je da smo ga posjetili u nedjelju, ali mislim da to nije glavni problem ovdje. Obrovac je gradić na obali rijeke Zrmanje za koji se zaista može reći da je neiskorištenog potencijala. Ali nije to samo slučaj s Obrovcem, već i njegovom okolicom.

 

Sad smo već postali gladni i sreća što nas je gospodin Zoran Župan ugostio u svom restoranu i ponudio nam svoje domaće proizvode. Župan je vlasnik najuspješnijeg OPG-a u obrovačkom kraju. Ispričao nam je kako su mu roditelji ubijeni za vrijeme rata jer nisu htjeli ostaviti obiteljsko blago, kako se nakon rata vratio i sve iznova izgradio te kakav je suživot Srba i Hrvata na ovom području.

 

 

Siti i sretni uputili smo se dalje u mjesto Bilišane. Tamo nas je dočekao mladi stočar Šimun Bašić koji brine o brojnim kravama, autothtonim šarenim hrvatskim kozama i francuskim govedima. Ispričao nam je kako se nakon srednje škole odlučio posvetiti uzgoju životinja. Može se reći kako je Bašić pravi primjer kako se trudom i radom može uspjeti i u ovom kraju od kojega su mnogi odustali.

 

 

 

Nakon ove inspirativne priče, zaputili smo se do Manastira Krupa, koji je dobio ime po istoimenoj rijeci Krupi, najvećem pritoku rijeke Zrmanje. Taj manastir jedan je od tri srpska manastira u Dalmaciji, a o njegovom osnivanju postoje brojne legende zbog čega je teško utvrditi točno vrijeme njegova osnivanja. Posjetili smo manastirsku crkvu koja je u unutrašnjosti ukrašena freskama iz 17.stoljeća te raznim ikonama. Kratko smo vidjeli i riznicu, odnosno muzej u kojem velik broj ikona, liturgijskog posuđa od srebra, liturgijske knjige itd. Posebnu čar velebnom manastiru daje i unutarnje dvorište koje je puno cvijeća.

 

Dalje smo nastavili do vidikovca kanjona Krnjeze. Predivan pogled spušta se s ovom vidikovca na rijeku Krnjezu. Lea je bila posebno hrabra i spustila se na stijenu i dok se iza nje pružao beskonačni pogled na masivne planine i rijeke koje vrludaju, snimila je najave za prilog o ovom kraju.

 

Kada smo već ovako blizu, posjetili smo i slapove rijeke Zrmanje na kojima smo vrijedno snimali standupove.

 

Dan se počeo gasiti, svjetla je bilo sve manje, tako da smo završili snimanje i uputili se prema Zadru. Nakon što smo stigli, otišli smo na večeru. Umorni, ali željni opuštanja, odlučii smo se na team building, odnosno kratku zdravicu…jer ipak smo uspješno završili današnji dan. Samo jedno piće, naravno, ipak smo sutra cijeli dan na terenu.

 

8. dan

Prenoćili smo u Zadru, a oblačno jutro započeli smo kavom u obližnjem kafiću. Jedna grupa ostala je snimati u Zadru, a druga je otputovala u Žegar i Obrovac.

 

 

 

U Zadru smo snimili najvažnije znamenitosti te istražili kako žive zadarski studenti i s kojim problemima se suočavaju. Najviše nas je zanimalo trebaju li zadarski studenti iseliti iz studentskih domova kada počne turistička sezona.

 

 

 

 

Druga grupa posjetila je osnovnu školu u Žegaru koja je 80ih godina bila jedna od najopremljenijih škola koja je tada imala i računalo. U jednom razdoblju, škola je imala samo jednog učenika te se više puta htjela ugasiti, ali nakon rata obnovila se i danas broji pet učenika. U školi se predaje po hrvatskom obrazovnom sustavu, ali njeguje se srpska tradicija i porijeklo.

 

Također, posjetili su srednju školu u Obrovcu koja provodi razne projekte za razvoj zajednice  i tog područja poput pošumljavanja šuma, čišćenja Zrmanje, ali i potiče razvoj turizma ljetnim turističkim turama po rijeci Zrmanji.

 

 

Umorni, ali zadovoljni jer smo sve snimili, krenuli smo za Zagreb. Umor nas nije spriječio da se smijemo i dijelimo doživljaje cijelim putem natrag.

Glavna mudrost ovog puta: Najbolja odluka bila je uzeti prijenosnu bateriju, veiki ruksak i udobne tenisice…a i pozitivnu energiju jer kad umor prevlada, prijatelji su tu da te nasmiju. A ovim izletom i  dvotjednom CroID radionicom rodila su se neka nova prijateljstva.

 

 

Komentari

komentara



©2019 Televizija Student